Načela IUOP

Osjetljiva obalna područja širom svijeta suočavju se sa porastom stanovništva, razvojem industrije i turizma te intezivnom eksploatacijom morskih resursa. Nadalje, prijetnje od pojava prirodnih katastrofa (kao što je nedavni primjer tsunamija na indijskom poluotoku) pojacavaju se kao rezultat klimatskih promjena. Kao rezultat, sve češće se javljaju sukobi interesa, a održivo korištenje prirodnih resursa dovodi se u pitanje.

Kako bi se riješili ovi konflikti, razvijen je princip Integralnog Upravljanja Obalnim Podrucjem (IUOP); IUOP je kontinuirani proces usmjeren na primjenu održivog razvoja obalnih podrucja te ocuvanja njihove ranolikosti. Usmjeren je na uskladivanje razlicitih korištenja obale kojima se zadovoljavaju potrebe društva, sada i u buducnosti. IUOP je korisno iz perspektive zašite okoliša – jer reducira ili sprječava štete za okoliš – te iz ekonomske perspektive – jer dugoročno donosi ekonomske koristi.

Za usješno provodenje IUOP, treba se usmjeriti na dvije osnovne razine:
1) Formalno ustrojstvo: institucionalno ustrojstvo – administrativne strukture koje osiguravaju horizontalnu i vertikalnu integraciju upravljanja; legalno ustrojstvo – zakoni, konvencije, odluke i standrdi koji omogučavaju upravljanje; financijsko ustrojstvo – novac potreban za pokrivanje troškova tijekom procesa:
2) Informacijsko ustrojstvo: metode, sredstva i tehnike koje managerima osiguravaju potrebne informacije na kojim se temelje njihove odluke.

Četiri faze čine svaki program IUOP: prepoznavanje problema (analiza stanja), planiranje (koje uključuje prikupljanje podatka, razvoj programske politike i donošenje odluka), implementacija (koje uključuje izvšenje plana, djelovanje te održavanje i praćenje) te evaluaciju. Treba napomenuti kako su ove četiri faze cikličke, a ne linearne.